Tražim zrno mudrosti!

Autor: Maja Mojić

Intelekt je alat ega, a mudrost je alat ljubavi!

O, kako istinita tvrdnja!

Nedavno sam pročitala ovu rečenicu i prihvatila je kao neku vrstu životne mantre. Shvatila sam, da sam cio život, živjela u zabludi, misleći da mudrost dolazi iskustvom, obrazovanjem, učenjem i napredovanjem na svim mogućim nivoima i ciljevima koje pred sebe postavimo. Živjela sam s mišlju da mudrost leži u čvrstim stavovima, u promišljenosti, u odmjerenosti, u umijeću skrivanja emocija, nepokolebljivost i stamenosti. A, u stvari, bilo je tako prosto! Kako nisam prije shvatila da se mudrost krije u čistoj i nekalkulisanoj ljubavi, ljubavi prema sebi i drugima, prema svijetu, prema privilegiji da se probudiš kao sretno biće svakoga dana?! Da sreća i ljubav vire iz srca i duše, a samo ih treba otpustiti.

Shvatanja sam da je samo ono što čovjeka istinski ispunjava i da ga ono što iz srca osjeća, vodi ka mudrosti i spoznaji iste. Mudrost nam je data rođenjem, ali kao i sve, što se ne razvija i ne njeguje – umire. Tvrdim da je srećan čovjek – mudar čovjek. Razmislite samo… Kako može biti mudar neko ko nije znao usrećiti prvenstveno sebe? Pa, ne može.

Ne vrijede nam novci i skupa odjeća, ni titule, ni zvanja, ni visoke škole, ni raznorazne diplome, niti društveni status, niti okolina koja nas uvažava i cijeni ako, kada legnemo noću, na svoj mekani jastuk, u svoje satenske posteljine i Gucci pidžame, ne osjetimo mir, spokoj i sreću. Tek kada osjetimo da smo na kraju dana SREĆNI LJUDI, tada možemo reći da smo pronašli zrno mudrosti.

Ako si znao „organizovati” svoj mali svijet znači da si uspio u najtežoj životnoj misiji. Uspio si da se nasmiješ, da se raduješ, da se budiš sa osmijehom na licu? Pa, ti si sretan!

Konfučije je rekao:

Osoba ima tri načina da zna šta je mudrost:
Prvi, najplemenitiji, razmišlja;
Drugi, najlakši, imitacija;
Treći, najgori, iskustvo.

Živa istina! Ne bih poželjela nikome da mudrost stiče iskustvom. Skupa je to škola, najskuplja. Dobro bi bilo kada bi nas dobre stvari i događaji činili mudrijima. Nažalost, obično su to one loše, koje nam dobrano „opeku” kožu, pa tek onda omudramo. Mada, nekima ni loše iskustvo nije od velike vajde. Vole ljudi, jednostavno, da su u problemu, pa to ti je!

Vjerujem da, ako želimo steći mudrost, potrebno ju je osjećati i, ako je moguće, razumjeti njenu vrijednost. Ako osoba u mudrosti vidi veliku vrijednost za sebe, brže će početi težiti za njom i težiće joj na različite načine.

Ako znamo šta je mudrost i kako je pokazivati u životu, bit ćemo zaštićeni. U kom smislu? Mudrost će nam pomoći da izbjegnemo sve što bi nam moglo biti kamen spoticanja, te da ostanemo stabilni.

Shodno tome, bez obzira koliko se trudili da mudrost „na silu” spoznamo, ne vrijedi. Njena spoznaja, prihvatanje i „upotreba”, mora biti spontana i jednostavna. Mora doći iskreno, nenametljivo, lako, bez ikakvog tereta i moranja. Neko će je otkriti u sebi prije, neko kasnije, neko možda nikada. Ali tu opet imamo onu:

Kako siješ, tako ćeš žnjeti!

I to je baš tako! Tvoji postupci i djela su proizvod tvoje životne mudrosti. Razvio si je ili ne! Živiš tako da joj težiš, pa doći će, ne brini! Trudi se da je prizoveš svojim mislima, riječima i rabotama. Ne đavoljim, te ne piju vodu. Samo iskonski čistim, neuprljanim i empatičnim.

I za kraj, postoji jedna legenda koja glasi:

U nekom zabačenom selu živio je siromašan dječak. Seljani su mislili da je malouman, pa su mu se rugali. Kad bi im u posjetu došli prijatelji, neki su ga seljani pred njima ismijavali. Ponudili bi dječaku da odabere između velike srebrne i male zlatne kovanice, koja je bila dvostruko vrednija. “Uzmi novčić koji želiš”, rekli bi mu. Dječak bi odabrao srebrnu kovanicu i pobjegao.

Jednog dana neki ga je čovjek upitao: “Zar ne znaš da je zlatni novčić duplo vredniji od srebrnog?” Dječak se nasmiješio i odvratio mu: “Da, znam.” “Pa zašto onda uzimaš srebrni?” pitao ga je čovjek. Dječak mu je odgovorio: “Ako uzmem zlatni novčić, ljudi se više neće htjeti igrati sa mnom. Da samo znaš koliko sam srebrnih novčića dosad skupio!”

Dječak je pokazao prvi način sticanja mudrosti iz Konfučijeve izreke. Iako se slažem da treba uključiti razum i moždane vijuge, ipak, ja ću birati da kroz život dalje, više idem srcem. Samo ono što je istinsko 100 posto, može donijeti potpunu sreću, a jedino je sopstveno srce mjerilo za tu iskrenost.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *