Šta je ljubav u današnje vrijeme?

Kiša… Oduvijek me inspirisala. Nekako je uvijek znala da mi dirne one tanane, skrivene emocije. Kad kapne na čelo, pali lampice i baca me u razmišljanje. Pitam se zašto se stalno mijenja ta definicija ljubavi u mojoj glavi? Koliko joj godine daju ili oduzimaju na značaju? Da li joj ta zrelost oduzima na čarobnosti ili, pak, daje joj tu transparentnost i čistotu emocija? Neskrivena, nesebična i duboka? Da li je to definicija prave i šta je ljubav u stvari u današnje vrijeme?

Jutros su svi „osjetljivi” i nostalgični. Pijem kafu, kuckam nešto na kompu i slušam koleginicu kako priča o najsvilenijim i najtananijim djelićima ljubavi, pomješanim sa velikom dozom prijateljstva, podrške i obećanja, a sve to posutom čarobnim prahom misterije i pokriveno velom sitnih tajni.

Uh, ubacila mi je u glavu novu „debatu”, ali nažalost vodim je sama sa sobom. Mlada i ona, malo starija ja, i dalje vodimo bitku. Sa mog stanovišta ti bazični elementi ljubavi su uvijek bili isti. Temelj stoji čvrsto, nepromjenjeno. Finese nadograđujemo, ali kako okolinu uklopiti u taj svoj mod ljubavi? Zašto je toliko teško praviti iste ili slične relacije?

Kada slušam, kako već rekoh, koleginicu, shvatam da iz njene perspektive te filmske, romantične ljubavi i dalje postoje. U stvari, sa tim stavom se slaže i ona mlada ja, a ova starija, „mudrija”, „naučenija” se baš i ne uklapa u tu razmišljanja. Ova današnja ja se često zamisli i pokušava da odgonetne tu „modernu” ljubav.

Slušam i prijateljice često, kako se žale, da je teško naći normalnog partnera u današnje vrijeme. Iako ja nisam u „lovu na neukroćenu divljač”, ne mogu a da se ne zapitam – Zbog čega je to tako? Ne želim da prihvatim činjenicu da su muškarci toliko evoluirali u pogrešnom smjeru. Stoga se nameće pitanje da li su možda i žene na krivom putu, a da toga nisu ni svjesne? Postoji li nešto što i one rade pogrešno, što bi možda odbijalo jači pol? Pitanja je mnogo, a kada bismo napravili neku podrobniju anketu vjerovatno bi i odgovori bili šarenoliki, a svako bi vukao vodu na svoju vodenicu.

Ono što bismo mogli da uradimo jeste da svako pođe od sebe i toga šta očekuje od druge strane, a šta je spreman da pruži. Kada bismo zavirili u najdublje kute svoje duše, srca ali obavezno i EGA, vjerovatno bismo bili veoma iznenađeni.

Da se ne lažemo, svi mi volimo pažnju, lijepu riječ, podršku, pohvalu. Očekujemo toleranciju i razumjevanje. Nadamo se da će partner biti tu u dobru i zlu. Međutim, često nismo spremni da uzvratimo istom mjerom. Nebrojeno puta, upravo je baš ta razlika u količini davanja i primanja, razlog za nenalaženje zajedničkog jezika među partnerima. Nekada prosto nismo realni i ne možemo da priznamo sebi da smo možda upravo mi, naš ego i prevelika očekivanja, razlog za nerazumjevanje u vezi.

Često se dešava i da se predamo onako potpuno, čistog srca, a da partner to ne prepozna i ne može da uzvrati. I tako, ulazimo u to vrzino kolo i čini nam se da smo u jednom začaranom lavirintu iz kog izlaz ne postoji.

Ove razlike i nerazumjevanja su sve izraženije i sve češće iz godine u godinu ili, rekla bih, iz pronalaska u pronalazak. Kako se koja nova društvena mreža pojavi, tako se povećava i broj raskida, razvoda i usamljenih duša. Te nerealne slike i životi, „našminkane” ljubavi i odnosi po Instagramu, Fejsu i ostalim platformama za „hvaljenje i snobizam”, dovode do prevelikih očekivanja, prevelikih zahtjeva i onog čuvenog:

„Vidi je! Kad može ona što ne bih i ja! Vidi, Miloja! E, muko moja, pa ja se vozim u golfu trojci, a njoj momak za vjeridbu kupio BMW-a. Šta li će tek u braku dobiti?! Pa, ti si meni za rođendan kupio plišanog medu! Pih! Baš sam ubola, k’o prstom u… pekmez! Kad se udam za tebe tek onda ništa od uživanja! ”

I tako… Jedni drugima tražimo mane, nabijamo komplekse, tražimo dlaku u jajetu. Nismo pomislili da je možda BMW bio iskupljenje za prevaru u alkoholisanom stanju, nakon marihuana žurke na nekom splavu, klubu ili šta već. Zalazimo u sitna crijevca, mjerimo, dijelimo, preračunavamo. Ljubav je postala kalkulator za koji je samo cifra sa 5 ili više nula prihvatljiva.

Zaboravili smo vrijeme bioskopa i kokica. Zaboravili smo da najljepše ljubavi nastaju na klupici u parku. Zaboravili smo značaj ruže, koju posle ubacimo u neku knjigu i čuvamo za uspomenu. Da li su trajno nestala ta vremena? Postoje li još generacije koje gaje te vrijednosti?

Zaboravili smo da je ljubav lepršava, lagana, svilena… Zaboravili smo da je oslobađajuća ako je prava. Zaboravili smo da daje krila, stavlja osmijeh na lice i vodi u šarene snove i maštanja. Zaboravili smo momenat kad samo jedan iskren zagrljaj riješava mnoge problem. Zaboravili smo značenje one čarobne sintagme: Ne brini, tu sam!

Ne pamtimo više datume ni brojeve telefona, ne iščekujemo više sa nestrpljenjem da se pojavi poruka na ekranu, ne cupkamo stopalima pitajući se da li će nas on(a) nazvati? Ne brojimo sate do izlaska… 

Ne, toga više nema. Sve je dostupno i transparentno, a zato i tako „jeftino” i neprivlačno. Izgubili smo se u „robot” današnjici, zbrajamo lajkove i šerove, punimo inbokse, a srca nam prazna. Duše siromašne i ogoljene hodaju zombijevski hod, tražeći trenutak vječnosti za koji ćemo se grčevito uhvatiti.

Sve je nekako postalo buđavo, ogoljeno, bezvrijedno i onda…

Koleginica nastavlja priču i vraća me u neku ljepšu dimenziju.

„Šetali smo i držali se za ruke. Rekao mi je da ću zauvijek pamtiti ovaj grad po njemu. Kad smo se umorili, sjeli smo na travu, jeli kokice i gledali zvijezde. Veče je bilo predivno. Nisam htjela da idem kući. Da sam mogla, zaustavila bih vrijeme u tom momentu”, kaže.

Zahvalna sam joj na svakoj izgovorenoj riječi. Radujem se njenoj sreći, zadovoljna što sam okružena takvim ljudima jer, ipak ništa nije izgubljeno dok postoje oni koji još uvijek vjeruju u magiju – LOVE IS IN THE AIR!

Maja Mojić

Diplomirani ekonomist za finansije po zvanju, a po duši zaljubljenik u pisanu riječ. Jarac sa podznakom u Biku, sa bosanskim genom, koji uvijek ide glavom kroz zid. Vječiti borac za pravdu i buntovnica u srcu. Majka tri dječaka, supruga, ćerka i iskren prijatelj.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *