Bajka o časti!

Danas vas ja častim! Častim vas jednom pričom, ali pričom iza koje se krije čist obraz! „Hm, obraz?! Šta nas briga za tvoj obraz!”, reći ćete možda. Poštovani čitaoče, pa da li ti znaš da je neuprljan obraz danas, luksuz koji uživaju samo rijetki?! Ukaljanog obraza, naivni čovječe, nećeš daleko stići, jer kako reče Volter: Malo je izgubljeno, ako je čast spasena!

Možda sam ja idealista i onaj dosadni, vječiti borac za pravdu, ona karika u lancu koja uvijek „preskače”, ali ta sam, glavom i bradom.

 Znate ono kad „zapinje” lanac na biciklu? Da, da bicikl. Obični bicikl, onaj što vintaš, kako bi kod nas u Bosni rekli. Ti okrećeš, ali uzalud. Metar i lanac spadne. Pa ti čučneš, namjestiš, uprljaš ruke, kreneš, opet metar i on spa’ne ponovo. Rondaš, brojiš, kudiš ali opet čučneš i ne odustaješ.

E, ja sam ta falinka, na kojoj zapinje.

Boli me nepravda, boli me neravnopravnost, neljubaznost, oholost…

Boli me odsustvo moralnih i svih drugih načela kod pojedinaca.

Boli me što uvijek oni „jadni” ispaštaju, a najmoralniji i najčestitiji su.

Boli me kada vidim u Domu zdravlja oca, koji je doveo bolesno dijete na pregled, u izlizanim pantalonama i poderanim cipelama, koji čeka u redu dva sata i drži uplakanog mališana pod temperaturom, a gospođa u visokim potpeticama, naparfemisana skupim Šanelom 5 ulazi preko reda i nadmeno lupa vratima.

Boli me što ona bakica kupuje samo dvije šargarepe i jednu jabuku. Nema više! Nema! Potrošila je tu jadnu i bijednu penziju na lijekove.

Boli me što ono talentovano komšijsko čeljade ne nastavlja školovanje, već ide da radi u pekari, kod lokalnog lovatora, koji će joj odbijati od plate za svako neprodato pecivo i kiflu.

Boli me što budžetsku, opštinsku platu prima ona Dara što piše „neznam” i „ja bi”.

Pitam se kakav smo to narod postali?

Gdje je nestala empatija, sažaljivost, saosjećajnost i želja da pomognemo slabim i nemoćnim? Gdje je nestala ona ljudskost u svakom od nas? Kada smo postali roboti koje ne diraju tuđe suze i patnja? Kada smo postali hladni i proračunati? Kada smo počeli prodavati čast i obraz za novac?

Koliko košta čast danas, pitam vas? Zna li neko? Hiljade, milioni, šta je u pitanju? Gdje da nađem odgovore?

Recite mi! A ja ću vama vrlo rado objasniti šta znači miran san, čista savjest, empatija i briga za drugog! Možemo li da kompenzujemo odgovore?

Njemačka poslovica kaže:

Gdje se čast kupuje novcem, ona traje dok ima novca!

Da li je to istina? Zašto niko ne želi da kaže istinu?

Časni i pošteni su danas na dnu piramide. Ogorčeni, nezadovoljni i nesrećni gledaju i pitaju se gdje su pogriješili i gdje i dalje griješe? Pitaju se šta je to sa njima, zašto oni nisu dostojni privilegija i benefita.

Kako im objasniti da su oni ustvari oni pravi? Kako im reći da oni nisu krivi? Hoće li vjerovati? Hoće li im značiti šta?

Idem da prodam ovu moju „čast”! Hoće li je otkupiti neki od vas koji ste prodali dušu đavolu?

A, da! Nemate vi taj kapital! Jer …

Moja čast nema cijenu!

Maja Mojić

Diplomirani ekonomist za finansije po zvanju, a po duši zaljubljenik u pisanu riječ. Jarac sa podznakom u Biku, sa bosanskim genom, koji uvijek ide glavom kroz zid. Vječiti borac za pravdu i buntovnica u srcu. Majka tri dječaka, supruga, ćerka i iskren prijatelj.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *