Ana Tikveša – „Može li se biti srećan ako si nesavršen i ako je sve oko tebe nesavršeno? Može, ako si dovoljno hrabar”

Ona je od onih žena čija harizma i šarm ne ostavljaju ravnodušnim. Krase je prepoznatljiv osmijeh i vedar duh, koji vas ozare kao sunce u prohladno februarsko jutro. Misli da možete sve ako ste dovoljno hrabri, a ona sigurno jeste jer je majka, pisac, zdravstveni radnik, osnivač i predsjednica Škole za trudnice „Mama M”, član Nevladine organizacije  „Beba više” iz Brčkog koja pomaže građanima u borbi protiv steriliteta i dugi niz godina aktivno bitiše na političkoj sceni Semberije.

Moja je draga poznanica pa ćemo ovaj razgovor obaviti na TI, u opuštenoj atmosferi.

Svestrana si i bišes „bitke” na više frontova, ali ko je zapravo Ana Tikveša kada siđe sa „scene” i svjetla se ugase?   

Ana Tikveša je neko sasvim običan, žena u 42-oj godini koja poslije scene i bitke sa svijetom i samom sobom, podigne kosu u punđu, džogira, kuva ručak, kritikuje djecu i trudi se da iskoristi i produži vrijeme koje joj uvijek fali. Dakle, žena kao i sve druge.

Prošle godine si izdala knjigu „Žena sa maramom”. Održala si i promociju iste u prostorijama „Narodne biblioteke Filip Višnjić” u Bijeljini. Da li si zadovoljna čitavom tom pričom i reakcijom publike na knjigu?

Tačnije, 2019-te je održana promocija knjige „Žena sa maramom” u gradskoj biblioteci i ne postoji riječ kojom bih opisala osjećaj kada sam izašla pred 200 i nešto mojih sugrađana. Počastvovana, zahvalna, ushićena i srećna. Trenutak koji ću pamtiti zauvijek.

Da li su priče Žene sa maramom autobiografske? Koliko si nam sebe i svog života dala kroz njih?

Sve što pišem i što sam napisala uvijek je povezano sa ličnim doživljajem kroz razne životne situacije. Direktno ili indirektno učestvujući u svemu oko mene, ono što me dodirne postaje i ostaje zapisano. Odgovor je dakle, da, Žena sa maramom bi se mogla svesti pod autobiografske zapise i priče.

Baviš se jednim od najhumanijih poslova, pomažeš dolazak beba na svijet, pri bolnici „Sveti Vračevi” u Bijeljini. Da li je to tvoje primarno zanimanje i znaš li uopšte bar približan broj beba koje si upravo ti prvi put uzela u ruke?

To je moje primarno i jedino zanimanje. Često se šalim, mada to je cijela istina, da u životu ništa drugo ne znam tako dobro da radim kao što je moj posao. Imala sam tu sreću da sam jedna od rijetkih koji rade ono što vole. Danas znam da naši izbori po pitanju bilo čega u životu, pa i izbora posla,  nisu slučajni. Ove godine punim 20 godina radnog staža, od toga sam 15 na Neonatologiji, tako da je broj beba koje sam kako kažeš „prvi put uzela u ruke” sigurno veliki.

Foto: Privatna arhiva

Radiš sa trudnicama i u sklopu svoje škole „Mama M”. Takođe, pokrećeš i školu roditeljstva. Kako su osmišljene te aktivnosti i koliko su buduće mame spremne na saradnju?

Škola za trudnice „Mama M” je nastala kao nastavak, nadogradnja posla kojim se bavim, kao i želja da podignem nivo svijesti kada je u pitanju najvažniji događaj, a to je rađanje djeteta. Radeći ovaj posao, shvatila sam koliko je bitna priprema za taj prirodni čin, a o kojem buduće mame malo znaju. Često su uplašene i nepravilno informisane o trudnoći, porođaju i svemu onome što ih čeka sa bebom. Škola roditeljstva je takođe dio vizije Mama M, koju smo uz pomoć tima saradnika i stručnih lica uspjeli organizovati. Počela je sa radom 4-og februara. Zamišljena je da kroz predavanja, koja će se održavati jednom sedmično, pruži provjerene informacije i smjernice kada je u pitanju razvoj djeteta. Riječ je o predavanju psihologa, logopeda, defektologa, fizioterapeuta, pedagoga, pedijatra i dr.

Aktivna si i na političkoj sceni Semberije. Koji porivi su te „natjerali” da uđeš u politiku?

Želja je opet ta koja me „natjerala” da stanem  na pozornicu političke scene. Želja da pokušam da promijenim, popravim društvenu svijest lokalne zajednice i osvjestim značaj kada su u pitanju novi životi i mlade porodice. Kao već ostvarena osoba, u godinama u kojima jesam, smatrala sam da je sad pravo vrijeme da se uključim i pokušam da ovo čime se bavim, podignem na jedan viši nivo. Sigurna sam da nije bilo uzalud.

Obzirom na mnogobrojne aktivnosti stižeš li da budeš mama, ćerka, prijatelj?

Stižem da budem sve ono gdje je ljubav. To je zapravo recept za ljude koji su, kako se drugima čini, na sto strana.

Kao član PED „Majevica” koliko često se družiš sa prirodom i njenim blagodetima? Da li su ljudi na našem podneblju ekološki osviješteni?

 Učestvujem koliko mi vrijeme dozvoli, a trudim se da ga pronađem. Susret s prirodom je nešto što me oživljava i puni baterije. Mislim da se polako podiže svijest kada je u pitanju značaj i očuvanje prirode jer PED „Majevica” broji sve više članova.

Šta imaš u planu za naredni period i da li uskoro možemo očekivati  nove priče iz pera Ane Tikveše?

Ono na čemu trenutno radim je e-knjiga „Prirucnik za mame”, koji će biti dostupan online. Zapisi i priče koje svakodnevno bilježim, čekaju da budu spakovani u „Ženu sa maskom”, koja je sama sebi dala ime zbog trenutne pošasti i čeka pravi trenutak da bude objavljena. Korona je samo još jedan od izazova koji evo savladavamo. Jer “Može li se biti sretan ako si nesavršen i ako je sve oko tebe nesavršeno? Može, ako si dovoljno hrabar.”

Maja Mojić

Diplomirani ekonomist za finansije po zvanju, a po duši zaljubljenik u pisanu riječ. Jarac sa podznakom u Biku, sa bosanskim genom, koji uvijek ide glavom kroz zid. Vječiti borac za pravdu i buntovnica u srcu. Majka tri dječaka, supruga, ćerka i iskren prijatelj.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *